Midnight Snow

Minerva McGonagall izgledala je ljutito primajući nas u svoj kabinet. Pratila sam je zajedno s braćom Weasley, Lee Jordanom i još nekoliko Gryffindora koji su također napustili sat profesorice Umbridge. Blizanci i Lee nisu izgledali zabrinuto za razliku od ostalih učenika koji su prilikom ulaska u kabinet izgledali maleni poput zrna.

Profesorica je odmarširala do stola, skinula šeširu u obliku stošca i sjela u tamno crvenu fotelju. Zamahnula je štapićem, a stolice koje su maločas stajale priljubljene uza zid dolepršale su do suprotne strane njezina stola.

"Sjednite.", rekla je kratko pospremajući pergamente koji su se nalazili ispred nje. Braća Weasley su se potiho nacerila dok smo ostali šutke sjeli na svoja mjesta. McGonagallica nas je sve redom pažljivo promotrila ispod okvira naočala. Čelo joj je bilo naboranije no inače i vidjelo se da zbog specifičnosti situacije koja ju nije ostavila ravnodušnom, pažljivo smišlja govor.

"Dakle.", započela je i blago frknula nosom. "Profesorica Umbridge me je obavijestila kako ste danas napustili njezin sat, no nije mi otkrila razlog. Možete li mi, molim vas reći, koji je to razlog bio dovoljno dobar da napustite predavanje?", povisila je ton.

"Pa, jednostavno se nismo slagali s njezinim mišljenjem. Također, profesorica je rekla da, ako želimo možemo napustiti predavanje.", ozareno joj je odgovorio Lee Jordan. McGonallica ga je ljutito pogledala, a blizanci su se uzvrpoljili na svojim stolicama.

"Nije smiješno, gospodo Weasley. Situacija bi mogla biti mnogo ozbiljnija da profesor Dumbledore nije smekšao Dolores.", njezino je ime izgovorila s dozom prezira. "Ipak, dužna sam vas upozoriti da takvo ponašanje ubuduće nećemo tolerirati ukoliko se odlučite pružiti podršku svojim prijateljima u obrani stavova.", njezine zelene oči susrele su se s mojima. Brzo sam skrenula pogled u pogled osjećajući kako mi obraze preplavljuje toplina i rumenilo.

"Unatoč svemu, morat ćete odraditi kaznu u subotu navečer. Očekujem vas ovdje u mom kabinetu u osam sati navečer. I nemojte kasniti.", napomenula je. Većina učenika je odahnula. Kao da smo svi očekivali još jednu jezikovu juhu i viku Minerve McGonagall, no očito da nije bila raspoložena za bilo kakva drastična kažnjavanja jer ni njoj Umbridgeova nije bila previše draga.

"No dobro, to smo riješili. Jeste li za kolačiće?", upitala je i ustala od radnog stola. Prišla je komodi boje lješnjaka i iz nje izvadila kutiju s zlatnom mašnicom u kojoj su se nalazili čajni kolačići. Blago nam se osmjehnula nudeći nam desert. Dohvatila sam okrugao, ružičasti kolačić punjen vanilijom.

"Čaj?", ponudila je Aliciu Spinnet koja je zbunjeno klimnula glavom.
Ovakvo gostoprimstvo McGonagallica je rijetko pokazivala pošto je uvijek ostavljala dojam stroge profesorice koja voli sve konce držati u svojim rukama. Minutu kasnije je upitala Freda kako napreduju metlobojski treninzi s obzirom da ona očekuje kako će pokal i sljedeće godine krasiti njezin kabinet.

U kaminu su vatreni jezici isijavali toplinu dok su iskre letjele zrakom prema dimnjaku. Police od borovine bile su ispunjene raznim knjigama, a na zidovima su visjele razne fotografije, većinom žena. Pretpostavila sam kako su to žene iz obitelji McGonagall pošto su sve nalikovale na profesoricu. U kutu prostorije nalazila se komoda, a na njoj svijećnjak, stalak sa salvetama i komplet za čajanku. Ipak, najviše pozornosti mi je izazvao stari ćilim koji je visio iza radnog stola. Prikazivao je mladu vješticu u smaragdno-zelenoj pelerini, duge smeđe kose i ruku prekriženih na trbuhu, pod čijim se skutima skrila siva mačka.

McGonagallica nas je još jednom podsjetila na zadaću iz Preobrazbe , poželjela laku noć te nas ispratila iz kabineta. Uzvratili smo pozdravom i krenuli prema gryffindorskoj kuli. Hodnici su bili prazni poput pustinje. Jedino se u daljini moglo čuti hihotanje Peevesa i dernjava Filcha.

"Ovo nije bilo tako loše zar ne?", rekla je Katie dok smo se uspinjali stepenicama.

"Loše? Bilo je genijalno! Ne događa se svaki dan da te McGonagallica nudi kolačićima i čajem. Kad bolje razmislim, to mi je još nikada nije dogodilo!", veselo je uzviknuo Lee Jordan.

"Gotovo sam siguran da sam u njezinom glasu čuo mrvicu ponosa dok je spominjala naše buntovništvo. Nismo mi bez razloga u Gryffindoru.", dobacio je Fred, bez ikakvog razloga probovši svog brata blizanca u rebra.

"Mislim da ponajviše trebamo zahvaliti našoj maloj Maddie i njezinom dečku. Jer da nije njih, mi ne bismo porasli u McGonagalličinim očima.", George je prebacio ruku preko mog ramena.

"Nemojte se veseliti prerano. Tko zna kakvu nam je kaznu pripremila. I on mi nije dečko.", dodala sam brzo, no kao da me nitko nije čuo. Svi su bili oduševljeni večerašnjom čajankom u tolikoj mjeri da su doslovno skakutali po hodniku.

"Jedva čekam da kažem Ronu.", rekao je Fred dok smo prišli Debeloj dami koja je drijemala u svom okviru. Kosa joj je bila pomalo neuredna, a haljina na rubovima izgužvana. Promeškoljila se i trgnula iz sna.

"Lozinka?"

"Praskavi repan.", reče Alicia.

"Tako je. A sad ulazite i pazite da ne probudite ostale portrete. Nije pristojno dolaziti u ovo vrijeme. Čudim se kako vas profesori nisu uhvatili…", mumljala si je u bradu dok smo mi protrčali kroz prolaz prema društvenoj prostoriji.

* * *

U subotu ujutro je na oglasnoj ploči osvanula obavijest kako će tog dana učenici prvi put ove školske godine imati priliku posjetiti Hogsmeade. Većina je Gryffindora odmah nakon doručka izjurila iz dvorca, zabundana u šalove i kape dok ih je Filch nemilosrdno pregledavao svojim detektorom. Zbog svih nevolja koje su snašle čarobnjački svijet, Ministarstvo je odlučilo pojačati mjere sigurnosti u Hogwartsu kako bi vratili povjerenje roditelja čija su djeca bila također ugrožena.

Puhao je snažan, gotovo orkanski vjetar, koji je nasukao metalno-sive oblake nad selo. Ulice su bile gotovo prazne pošto su svi odlučili okrijepiti se u jednoj od gostionica. Zooey i Millicent su zauzele jedan od stolova kod Tri metle dok sam ih ja pokušavala pratiti kroz gužvu. Većina gostiju su bili učenici Hogwartsa te pokoji stariji čarobnjak iz okolice Hogsmeadea.

Pri samom ulasku u prostoriju primijetila sam grupicu Ravenclawa koja je sjedila u kutu, tik u prozor koji su prekrili ljubičasti zastori. Eddie Carmichael i Marcus Belby igrali su čarobnjački šah povremeno se uključujući u razgovor s Jamesom i Penelope Clearwater, koja je snažno zagrlila njegovu ruku te se stisnula uz njegovo tijelo. Svojim je hihotom ispunila cijelu prostoriju, smijući se svakoj Jamesovoj riječi.

"Baš slatko.", prosiktala je Zooey spustivši Dnevni prorok na stol. "Od njezinog mi se smijeha prevrnuo bubrežni kamenac.", dovršila je hladno. Millicent koja je ispijala pivoslac , savladao je smijeh i sva tekućina koju je pokušavala popiti završila je na površini stola.

"Oprostite.", rekla je posramljeno maramicom brišući stol. "Tebi to stvarno ne smeta?", kao da sam znala da će me Millicent to pitati. Koliko god je ona na mom licu željela vidjeti ljubomoru, znala je da neću lako popustiti. Nisam bila ljubomorna, ali s druge strane mogao je izabrati bilo koju drugu, pošto mi Penelope nikada nije bila na listi najdražih osoba. Zamjerila mi se još na prvoj godini, prvog tjedna školske godine kada je ukrala moje najdraže pero na satu Čarolija. Možda zvuči djetinjasto, no to sam pero dobila za sedmi rođendan i bilo mi je veoma drago.

"Ne.", odgovorila sam kratko. "Nije da smo u vezi ili nešto slično.", uzela sam Dnevni prorok okrenuvši posljednju stranicu. Otkako Dnevnik prorok obiluje crnom kronikom odlučila sam čitati ga sa stražnje stranice pošto se tamo uvijek nalaze zanimljivosti, križaljke i vicevi. "Loše vijesti uvijek mogu pričekati", govorio je Kyle.

Otvaranje ulaznih vrata izazvalo je zvuk zlatnog zvonca obješenog za slamnato uže iznad ulaza. Roger Davies, kapetan metlobojske momčadi Ravenclawa i jedan od najboljih Jamesovih prijatelja ušao je u prostoriju zajedno s još jednom djevojkom koju nisam poznavala. Zajedno su krenuli prema stolu za kojem je sjedilo njihovo društvo. Penelope je ustala ne bi li zagrlila prijateljicu dok su se James i Roger pozdravili udarcima o leđa. James je na trenutak pogledao u našem smjeru te mi namignuo, na što sam se kiselo nasmiješila. Millicent je od ulaska pratila svaki Rogerov pokret, promatrajući ga od glave do pete. Glavu je naslonila na desnu ruku, a obrazi su joj naglo porumenjeli.

"Hej! Zemlja zove Milly!", Zooey je zapucketala ispred Millicentinih očiju na što se ona naglo trgnula, kao da se probudila iz sna.

"Sviđa ti se?", nagnula sam se preko drvenog stola i tiho je upitala na što je ona samo šutke pogledala u pod i nešto promucala.

"Ma hajde. Posve je normalno da ti se on sviđa. Odličan učenik, fin dečko k'o savršen za tebe. Bili bi odličan par!", Zooey ju je potapšala po ramenu.

"Ne pričaj gluposti Zoo! Nema šanse da bi mu se ja svidjela!", rekla je sjetno.

"Navedi mi jedan razlog zašto ne bi? Lijepa si, pametna, vjerojatno najbolja učenica na godini, s obje noge na zemlji, a što je najvažnije odlična prijateljica. Sigurna sam da bi ti pružio priliku. Ako želiš mogu se raspitati kod Jamesa.", pokušala sam joj podići samopouzdanje pošto je bilo očito da joj ga nedostaje.

"To je dobra ideja.", podržala me Zooey.

"Pa, to bi bilo baš lijepo od tebe.", tiho je promucala. Obrazi su joj se i dalje crvenjeli, a na licu joj se vidjelo koliko je za nju ovo neugodna situacija pošto nismo često imale priliku razgovarati o njezinom ljubavnom životu.

"Fino, to smo riješili.", rekla je Zooey." Nego, počela sam čitati dnevnik koji si mi dala Mad. Nisam pročitala mnogo, no stekla sam dojam da ga je pisala neka kurvica iz Hufflepuffa. Na prvih deset stranica je smotala više dečkiju, nego Cho Chang u cijelom životu. Nadala sam se da će pisati o nečemu zanimljivom, no prevarila sam se. Očito da nije raspolagala viškom kvocijenta inteligencije.", nezadovoljno je ispuhnula. Millicent je razočarano odmahnula glavom, a ja sam shvatila kako pronalaskom tog dnevnika nisam otkrila toplu vodu.

* * *

Spremište za metle bio je mračno i hladno, a za zidove i vrata počela se hvatati paučina. Nekoliko je partviša lijeno ležalo na prašnjavom podu čekajući na svoje vlasnike koji su očito zaboravili na njih. James je nježno naslonio svoja prsa o moja primaknuvši moje tijelo bliže hrapavom zidu. Stao je ljubiti moj vrat dok sam ja zavukla prste u njegovu gustu kosu. Odvezala sam kravatu, a njegove su ruke već istraživale područje ispod mog džempera.

"Ti goriš!", rekla sam, osjetivši njegov vreli dodir na svojoj koži.

"Pa zar je to čudno, s obzirom na situaciju u kojoj se nalazim.", nacerio se i nježno me ugrizao za usnicu. Znala sam koliko je tvrdoglav i činjenica da vjerojatno ima vrućicu ne bi ga previše uznemirila. Ruke sam spuštala niz njegov trbuh, otkopčavajući dugmad na njegovoj košulji kada mi je pogled slučajno zastao na ručnom satu. «Deset minuta do osam sati. K vragu.», pomislila sam i odgurnula Jamesa od sebe.

"Što je?", upitao je pomalo uznemireno.

"Kazna kod McGonagallice. Oprosti, posve sam zaboravila. Odgodit ćemo ovo za koji drugi put.", poljubila sam ga i počela sam skupljati svoje stvari.

"K vragu. Zar ne može ona pričekati?", uhvatio me oko struka i poljubio mi rame.

"Ne može. Tu sam kaznu zaradila podržavajući tebe. Rado bih ostala, ali znaš i sam da je bolje ne zamjeriti se McGonagallici. Osim toga, vruć si kao peć. Mogao bi otići do madame Pomfrey." , odgurnula sam ga.

"Ja sam dobro! Koliko ti puta to moram reći? Čini se da ću se morati sam zabaviti.", nezadovoljno je frknuo nosom.

"Ili ne. Sigurna sam da bi Penelope rado prihvatila tvoj poziv na igranje.", nisam bila svjesna što sam mu u tom trenutku rekla. Pogledao me ispod obrva, a ja sam šakom prekrila usta.

"Tko kaže da ga već nije prihvatila?", podigao je lijevu obrvu, a ja sam jedva zadržala šaku da ne poleti prema njegovom licu.

"Madison, čekaj. Nisam tako…", pokušao je dovršiti, no već sam izašla iz spremišta, snažno zalupivši vratima.

Učionica Obrane od mračnih sila bila je napola prazna, iako je prije dvije minute zvonilo za početak sata. Učenici su još uvijek pristizali dok je tek šačica Slytherina sjedila u prvim klupama, spremna za sat. Ne zato što su bili željni znanja već zato da bi se mogli ulizivati Umbridgeovoj. Jer ipak, ona je bila Ministrov doušnik i niti jedno joj se dijete iz čistokrvne obitelji nije željelo zamjeriti.

Posljednji su učenici pristigli trčećim korakom tek nekoliko metara ispred uzrujane Umbridge koja je očekivala da je dočekamo spremni za nastavu. Njezine ružičaste cipele udarale su o kameni pod dok je uzdignute glave marširala prema katedri, u rukama držeći rokovnik, pero i udžbenik. Obrazi su joj porumenjeli dok je ona jedvice hvatala zrak. Zdepastim je prstima uhvatila rub stola ne bi li se primirila.

"Dobar dan učenici!", pozdravila je glasno i veselo, kao da je zaboravila da su neki od nas umalo zakasnili na sat.

"Dobar dan profesorice Umbridge.", odrecitirali smo spremno. James, kojeg je Umbridgica imala na piku, je umjesto pozdrava opsovao i okrenuo očima.

"Spremite štapiće.", ispod obrva je pogledala braću Weasley koja su štapićima manevrirala ispod klupe. Ovo je već bila druga godina otkako je Umbridge radila u Hogwartsu i za vrijeme njezinih predavanja nismo izveli niti jednu jedinu čaroliju što je izazvalo negodovanje kod mnogih, no nismo imali pravo buniti se.

"Dakle, ako ste spremili svoje štapiće možete okrenuti 20. stranicu u udžbeniku i početi s obradom lekcije. Danas je na redu samostani rad. I nemojte misliti kako neću provjeravati što ste uradili na satu. Ovo je važno gradivo i želim da konačno sami naučite izdvajati važne činjenice iz lekcije.", kiselo se nasmiješila, a zatim se okrenula prema ploči i kucnula po površini.

Slytherini su u prvim klupama spremno otvorili udžbenike glumeći da ih gradivo zanima dok su ostali nezadovoljno uzdahnuli odmatajući pergamente. Umočila sam pero u tintu i prepisala naslov iz knjige. Oči su mi letjele preko teksta, no bezuspješno. Nisam uspjela zapamtiti niti jednu rečenicu.

"Bilo bi dobro.", James se nagnu bliže i započeo šapatom. "Kada bi ti to lijepo sastavila, kao i inače, a ja bih se već nekako odužio?", upitao je te se zločesto nacerio.

"Zar zaista očekuješ da ću išta napisati? Ovakvi su satovi odavno izgubili smisao."

"Ako ništa, barem sam se ponadao.", slegnuo je ramenima i odložio pero.

"Profesorice?", Parvati je podigla ruku visoko u zrak.

"Da gospođice Patil?", odgovorila joj je Umbridgica spustivši šalicu čaja na stol.

"Vi ste pomoćnica ministra Fudgea, zar ne?"

"Tako je draga. No ne vidim kakve veze to ima s gradivom?", namrštila se.

"Pa, mislila sam, ako ste bliski s ministrom možda biste nam mogli potvrditi neke informacije. Zanima me, je li istina da će se ministar povući?", zadnju je rečenicu izgovorila nešto tiše i s povećim oprezom.

"Povući?", vrisnula je užasnuto."Naravno da neće, odakle vam to! Ministar je odan svojoj dužnosti i svi koji ga imalo poznaju znaju da on to nikada ne bi učinio!"

"Ali, već druže vrijeme kruže glasine…", Parvati je nastavila uporno.

"Točno tako! Glasine! Oduzimam deset bodova Gryffindoru zbog ometanja nastave! Odakle vam uopće pravo da me to pitate? Vi ste još maloljetni i zaista vas se ne tiče što se događa u Ministarstvu. Vaša jedina briga jest obrazovanje!"

"I mi smo građani čarobnjačke zajednice, zaslužujemo znati što se događa. Uostalom, već za nekoliko mjeseci će neki od nas biti punoljetni. Koju ćete izliku onda iskoristiti?", oglasio se James bez imalo ustručavanja. Pogledala sam u njega, a zatim u Umbridgicu i oboje su bili veoma uznemireni.

"Dosta! Gospodine Callaham, kako se usuđujete biti tako drski?! Zar nemate nimalo poštovanja prema profesorima? Oduzimam dvadeset bodova Ravenclawima. Ovakvo je ponašanje nedopustivo!", udarac njezine zdepaste šake prolomio se učionicom.

"Ako je netko drzak, onda je to Ministarstvo. Državna je blagajna već mjesecima prazna, zemlja je pogođena kriminalom i ubojstvima, a vi u vezi toga nećete učiniti apsolutno ništa sve dok vaše pelerine neće biti ugrožene?", James je povisio ton.

"Sad je bilo dosta! Gospodine Callaham izvolite napustiti učionicu, takvo ponašanje i blaćenje rada Ministarstva neću dopustiti!", zaderala se, a živac joj je titrao na čelu. James je knjige pospremio u torbu te je prebacio preko ramena. Izašao je iz učionice snažno zalupivši vratima.

"Eto tako.", reče uspuhano. "Ako postoji još netko, kome moja objašnjenja nisu bila dovoljna, može slobodno otići sa sata. Bolje tako, nego da ometa rad ostalih.", dovršila je pogledom prelazeći po učionici.

Instinktivno sam ustala i bez riječi pokupila svoje stvari. Ostali nisu izgledali kao da su previše iznenađeni. Očekivali su da ću ja biti prva koja je otići za Jamesom. Krajičkom oka sam vidjela kako ustaju i braća Weasley, a za njima još nekoliko Gryffindora.

* * *

James je sam sjedio na jednoj od kamenih stepenica. Torba mu je ležala tik uz lijevu nogu dok je on svoj pogled usmjerio prema podu. Rukama je nekoliko puta prošao kroz kosu, a kravatu je olabavio ne bi li došao do zraka.

"Nisi trebala doći.", rekao je kao da ne želi sažaljenje koje mu ja nisam niti ponudila.

"Nisam, ali sam htjela. Zar misliš da sam jedina?", odgovorila sam.
"Još je netko napustio sat?", upitao me je u čuđenju.

"Čini se kako si pokrenuo pravu revoluciju.", sjela sam bliže njemu.
"Prokleta babuskara.", rekao je gnjevno bacivši na pod komad zgužvanog pergamenta. Znala sam zašto se ljuti. Bio je u pravu dok je ona negirala istinu. Činjenica je da bi svi mi mogli biti u opasnosti, a Ministarstvo ne radi ništa kako bi nas zaštitilo. Šutnja nije bila rješenje. Glavu je položio na ruke, a usnice su mu zatitrale. Vjerojatno od ljutnje. Umbridgica je od prvog dana činila sve kako bi mu prkosila i samo zbog obitelji iz koje dolazi.

"Koliko znaš?", upitala sam ga bez oklijevanja. Naravno, mislila sam na ostavku Fudgea, pad Ministarstva, pobunu smrtonoša i selidbu u Kanadu. Pogledao me u čudu, kao da ne zna o čemu govorim, no bila sam uvjerena kako glumi. Sigurno je znao mnogo toga, ipak nije slučajno njegova majka bila u Hogwartsu prošli tjedan.

"Ništa više od tebe, vjeruj mi. Fudge će otići, samo je pitanje dana. Kao da nam već nije stvorio dovoljno nevolja. Ne želim da on bude razlog mog odlaska u Kanadu.", reče ljutito. Imao je eksplozivan temperament i lako plane, no teško ga je smiriti.

"Ako te tješi.", uhvatila sam ga za ruku. " Ni meni nije ništa lakše. Roditelji mi se gotovo niti ne javljaju. Mogu biti mrtvi u nekom jarku, a da ja to ne znam. I sigurna sam da bi ti odlazak u Kanadu lakše pao kada bi znao da nisi jedini kojeg čeka takva sudbina.", objasnila sam.

"Madison, jasno mi je to, ali zbog prezimena neke stvari postaju kompliciranijima nego što zapravo jesu. Nomen est omen*", jače je stisnuo moju ruku.

"Slušaj me, ti nisi tvoja mama niti ćeš ikada biti. Možda, kada bi barem na trenutak prestao misliti o politici, možda bi ti onda bilo lakše. Mi smo još uvijek djeca i ako nećemo uživati u ovo malo bezbrižnog vremena koje nam je ostalo, kasnije ćemo gadno požaliti. Možeš biti nesretan jedino zbog ljubavi i zdravlja, sve ostalo nije vrijedno tuge. Bilo je i gorih vremena.", naslonila sam se na njegovo rame i pogledala u sivi strop na kojem se hvatala paučina.

"Priznajem, u pravu si.", teško je klimnuo glavom. Bio je veoma tvrdoglav i rijetko je kada drugima dopuštao da nadglasaju njegovu riječ. Možda sam ipak nakon toliko vremena naučila kako se boriti s njegovim karakterom. Bila sam iznenađena koliko se promijenio u posljednje vrijeme, no možda sam samo počela na njega gledati iz drugog kuta.

"Nisam te pitao.", okrenuo se prema meni." Otkada ste ti i Cedric Diggory prijatelji?", dovršio je. Znala sam da ne voli Cedrica samo zato što su donekle slični pa ga je na svim područjima smatrao najvećom konkurencijom.

"A zašto to tebe zanima?", podigla sam obrvu.

"Eto tako. Znatiželja.", reče.

"Otkako ti šarmiraš Cho.", namignula sam mu, a on se nacerio.

"Pošteno. Uzvraćaš udarac.", konačno sam osjetila bezbrižnost u njegovom glasu.

"Znaš.", započela sam umiljatim tonom. " Na dvoje se već dugo nismo, družili.", zastala sam na posljednjoj riječi. Nasmijala sam se sama sebi prisjetivši se načina na koji je to Kyle izgovorio.

"Zaista? Bojao sam se kako nećeš primijetiti. Koliko imamo do kraja sata?", upitao je.

"Dvadeset i pet minuta.", pogledala sam na sat.

"Savršeno.", nasmiješio se i prpošno poskočio. Ustala sam sa stepenice, a on me istog trena poljubio, ruke prislanjajući na moj vrat. Zatim me je povukao za rukav i skrenuo iza ugla.


Nomen est omen (lat.) – Ime je znak.

Gro se učenika slijevalo niz stepenice poput vode, u nadi da će užurbanim korakom pobjeći od nevolje koja nas je snašla. Millicent me je snažno uhvatila za ruku uputivši mi pogled koji sam dobro poznavala. Bojala se, baš kao i svaka osoba na metlobojskim tribinama. Četrnaestero mladih ljudi, bez svijesti ležalo je na travnatom tlu prekrivenim komadićima svjetlucavog leda.

Dementori su obitavali oko Azkabana i njihova je zadaća bila čuvati zatvorenike, a ne napadati nedužne učenike Hogwartsa. Zbog tko zna kojeg razloga, ovo je bio drugi put da su dementori došli u posjet. Posljednji puta, posljedica je bila mnogo manja, ozlijeđen je bio samo Potter koji je uskoro izašao iz bolničkog krila

Dumbledore se već nalazio kraj ozlijeđenih učenika te ima je zajedno sa ostalim profesorima pokušavao pomoći. Prizor zaleđene Zooey i njezin krik još uvijek su u meni budili jezu i nikako se nisam mogla riješiti crnih misli koje su prolazile mojom glavom. Ipak, nadu su mi davala braća Weasley koja su prva otvorila oči.

(…)

"Dnevni prorok će o ovome pisati tjednima!", reče razočarana Millicent savinuvši novine na četvrtine. Učenici su za doručkom bili vidno uznemireni. Žamor koji je ispunjavao Veliku dvoranu za vrijeme obroka pretvorio se u šapat, a mjesta odsutnih učenika bila su veoma uočljiva.

Jutro nakon napada, Rita Skeeter je u svojoj kolumni već objavila svoje dojmove, kao da je bila na licu mjesta. Raspisala se o mogućoj ne spremnosti Dumbledora da nastavi voditi ovu školu, no začudo, niti jedna strelica zlobe nije bila upućena Fudgeu koji bi mogao biti glavni krivac što su dementori na slobodi.

"Najvažnije od svega jest da su svi živi, a to što piše ovo nesposobno piskaralo će ionako uskoro biti zaboravljeno.", dodao je Lee Jordan. On je bio najoptimističniji za cijelim gryffindorskim stolom i nije ga previše zanimala pozadina cijelog slučaja.

"A kako objašnjavaš, molim te lijepo činjenicu da su opasna stvorenja sišavši s nadzora Ministarstva pala prvo ljudsko biće na koje su našila?", upitala ga je Milly.

"To je u njihovoj prirodi. Dementori ne biraju žrtve.", odgovori joj Lee te odgrize komadić čokoladnog kolača s preljevom.

"U pravu je.", složila sam se.

"Kako god, no njima nije mjesto u Hogwartsu!", šapnula nam je ljutito, šakom udarivši o drveni stol, a na čelu joj je zatitrao živac ljutnje.

"Gospođice Gerrard!", viknula je McGonagallica prilazeći nam.
"Profesor Dumbledore vas očekuje u svom uredu. Izgleda, kao da imate posjetu.", rekla je te mi pružila svitak pergamenta na kojem je bila ispisana lozinka. Nisam ispitivala mnogo već sam smjesta krenula prema kabinetu.

Sam ulazak u prostoriju ponudio mi je neke odgovore. Moj stariji brat Kyle, sjedio je u fotelji nasuprot profesora Dumbledora, vidno uznemiren i zabrinut dok je za razliku od njega Dumbledore djelovao kao da prima goste na čajanku.

"Ah, stigli ste!", profesor je pljesnuo rukama. "Nadam se da vas nisam previše zabrinuo svojim pozivom.", pogledao me ispod okvira naočala, a ja sam odmahnula glavom. Potom je ustao i rukovao se s Kylom.

"Ostavit ću vas da porazgovarate. Bilo mi je drago, gospodine Gerrard. Dobar ste materijal, za dobrog političara.", dodijelio mu je kompliment koji bi Fudge zasigurno želio češće čuti. Nakon što je Dumbledore otišao, Kyle nije mogao izdržati, a da me ne zagrli.

"Ne možeš zamisliti koliko sam bio zabrinut za tebe!", reče s olakšanjem.

"Kyle, ti znaš da ja ne igram metloboj. Osim toga, mislim da i ti meni duguješ neka objašnjenja.", osovila sam ruke na bokove.

"Da, u pravu si.", ponovo je sjeo u kožnu fotelju. "Sigurno te zanima gdje su bili mama i tata cijelo vrijeme?", upitao me. Klimnula sam glavom i sjela od njega.

"Bili su u Kanadi kod Abbottovih. Navodno su pronašli jednu kvalitetnu školu čarobnjaštva za tebe, ukoliko bi morali otići. Također, sređivali su državljanstvo za cijelu obitelj.", glas mu je zadrhtio na kraju rečenice.

"Čekaj.", zastala sam zbunjeno." Zašto bi mi odlazili u Kanadu?", upitah.

"Postoje stvari u koje većina čarobnjačkog svijeta Velike Britanije nije upućena. Postoji velika opasnost da dođe do raspada Ministarstva magije. U dugovima smo do grla, problema je svakim danom sve više. Također postoje opravdane sumnje da smrtonoše već nekoliko mjeseci planiraju udar na Ministarstvo."

"Ali Voldemort je mrtav. Čemu onda to?"

"Upravo tako! Mrtav je, a smrtonoše traže osvetu. Fudge je u strahu poput grlice. Traži opravdanje za svaki propust. Rasulo u Ministarstvu prava je prilika za smrtonoše da napadnu i preuzmu vlast.", dovršio je. Iako je radio tek nekoliko godina u Ministarstvu, činilo se kao da je Kyle dobro upućen.

"O.", bilo je jedino što sam uspjela izustiti. "Znači ubojstva hrkana i napad dementora možemo smatrati kao porukom upozorenja?", shvatih nakon nekoliko trenutaka.

"Točno. Mama i tata su u sjedištu Reda. Vratili su se iz Kanade prije nekoliko dana. Javit će ti se prvom prilikom, no mislim da nije pametno u ovakvoj situaciji slati pisma sovom ili nešto slično."

"U redu. Millicentini roditelji su s njima?"

"Jesu. Svi su na sigurnom. Maddie, moraš biti svjesna kako svakog trenutka možemo doći u poziciju pakiranja kofera. Ovo nije šala."

"Znam, jasno mi je.", odgovorila sam poigravajući se prstima desne ruke.

"Još uvijek se družiš s malim Callahamom?", upitao je kao grom iz vedra neba, bez imalo ustručavanja i s posebnim zanimanjem.
"
Da, ako te to toliko zanima iako mislim da to nije tvoja briga.", odbrusih mu.

"Sigurno znaš kakve ovlasti ima njegova majka. Dobro je da se vas dvoje još uvijek družite.", nacerio se izgovarajući zadnju riječi.

"Kyle! Njegovo druženje nema nikakvog utjecaja na mene. Zar zaista misliš da sam u dobrim odnosima s njim samo iz koristi?", udarila sam ga po ramenu.

"Ne, no mogla bi razmisliti o tome. Ako nisi s njim iz koristi, zbog čega si onda?"

"Ne znam.", odgovorila sam instinktivno. Tek sam nakon nekoliko trenutaka shvatila što je Kyle zapravo rekao. James i ja uopće nismo zajedno, mi smo dvije jedinke, koje nikako ne dolaze u kompletu.
Izašli smo iz kabineta, ispred kojeg je stajao Dumbledore u društvu ministra Fudgea, Violet Callaham, Jamesove majke i još nekoliko važnih ličnosti iz Ministarstva.

"Brzo ste završili razgovor, gospodine i gospođice Gerrard.", reče Dumbledore gledajući na svoj ručni sat.

"Nisam vam želio stvarati gužvu, no bilo je važno da razgovaram sa svojom sestrom.", odgovorio mu je Kyle, a zatim se okrenuo prema meni.

"Čuvaj se.", poručio mi je kratko zagrlivši me. Oči su mu na trenutak zaiskrile, a valoviti pramen kose pao mu je na visoko čelo.

Oprostila sam se s bratom i krenula prema bolničkom krilu. U prolazu mi se gospođa Callaham posebice ljubazno nasmiješila. «Je li moguće da me je James ikada spominjao?», prošlo mi je glavom dok sam koračala hodnikom.

(…)

Zooey je ležala u bijeloj posteljini, okružena šarenim balonima i cvijećem dok se s njezine desne strane nalazio dugački zastor koji je odvajao prostor između nje i drugog pacijenta. Nakon što sam pozdravila blizance Weasley i preostali dio metlobojske momčadi, sjela sam na praznu stolicu uz Zooin krevet.

Bio mi je čudno, gledati je kako leži mirno i spava. Nedostajao mi je njezin smijeh, pošalica i dječačka razigranost u očima. Njezino lice bilo je blijedo, a ispod očiju su se stvorili jastučići boje lavande. Izgledala je baš poput tijela u mrtvačnici koje sam viđala u bezjačkim kriminalističkim serijama. Ipak, koliko god sam željela razgovarati s njom, nisam je budila jer joj je san bio posebice potreban.

"Oprosti, možeš li povući zastor. Bio bih ti veoma zahvalan.", začula sam kako mi se obraća nepoznat glas s druge strane bijele plahte. Ustala sam ne bih li učinila ono što me je zamolio. Povukla sam zastor, a u krevetu je ležao Cedric Diggory, vidno slab i izmučen.

"Hvala, nedostajalo mi je svjetla. Osjećao sam se kao u krtičnjaku.", zahvalio je te se postavio u sjedilački stav. Svijetlo smeđa kosa nije bila uredna kao inače, a oči boje karamele izgledale su tako izmućeno.

"Kako je ona?", upitala sam ga. Vjerojatno je bio upućeniji u Zooeyino stanje.

"Zaspala je prije pola sata. Madam Pomfrey joj je dala odgovarajući lijek. Nitko od nas nije spavao cijelu noć pa tako i ona.", odgovorio je.

"Sigurno vas je zabavljala vicevima iz kućne radinosti.", podsmjehnula sam se prisjetivši se vica o vodorigi, praskavom repanu i Snapeu koji mi je ispričala prije nekoliko dana.

"Očito da je jako dobro poznaješ. Nije ni čudo što te često spominjala.", rekao je ono što mi je bilo posebice drago čuti.

"Stvarno? Oh, ovaj, ja sam Madison.", shvatila sam kako mu se zapravo nikada nisam predstavila.

"Cedric.", slabašno je uzvratio stiskom ruke.

"Hrabra je ona, izvući će se.", pokušao me ohrabriti kada je uhvatio zabrinut pogled koji sam uputila prema Zooey.

"Vjerujem i znam da hoće.", pomilovala sam hladno čelo svoje najbolje prijateljice sa velikom željom da se probudi te se nasmiješi kao nekada.

Prohladno je jutro svanulo iza gustih, tamno zelenih grana borova koje su zaklanjale prozor ženske spavaonice pritom stvarajući hlad koji bi u nekoj toplijoj zemlji poput Španjolske ili Italije dobro došao u kasno proljeće.

Sjedila sam na podu, naslonjena na bočnu stranicu kreveta u kojem sam spavala od prve školske godine u Hogwartsu. Kosu sam svezala u rep, a naočale za čitanje s crnim tankim okvirom sam nataknula na nos.

Prekrižila sam noge i kažiprstom okrenula još jednu hrapavu stranicu knjige koju sam čitala. Neki ljudi vole kuhati, dok drugi pak vole odlaziti u kazalište.

Za mene je užitak bio čitanje knjiga, ponajviše onih bezjačkih pošto sam voljela proučavati na koji način funkcionira mašta bezjaka.

Nije trebalo dugo da se naša spavaonica pretvori u kreativni nered. Zooey i ja smo već po podu i policama razbacale razne osobne stvari ; od fotografija do pera za pisanje, a bijele i pomalo dosadne baldahine smo još prošle godine oslikale bojama za platno.

Millicent je svoj dio spavaonice držala urednim i blistavo čistim. Svako bi malo vlažnom krpom prošla po vratima drvenog ormara ili noćnom ormariću kako bi se uvjerila da na površini tih ravnih ploha nema prašine.

Četvrti je krevet već godinama zjapio prazan. Taylor, koja je dijelila životni prostor s nama, na trećoj je godini odlučila školovanje nastaviti u Francuskoj, stoga je jedno mjesto u našoj spavaonici ostalo prazno.

Skinula sam naočale te se nagnula u stranu ne bih li provjerila što rade djevojke.
Zooey je opsovala ispod glasa pošto se mučila s vezanjem kravate, a potom joj je Millicent uputila mrki pogled.

"Dođi ovamo.", naredila joj je. Zooey je prišla bliže, a Millicent je u tren oka zavezala crveno- zlatnu kravatu.

"Hvala.", promrmljala je Zoo.

Ustala sam s poda i krenula prema kupaonici. Zastala sam pred ogledalom ne bih li raspustila kosu te je ukrotila češljem.

"Jučer si se brzo vratila.", obratila mi se Zooey da posebnim zanimanjem.

"McGonagallica nas je prekinula.", odgovorih joj kratko. Zooey se zločesto nacerila stavljajući knjige u kožnu torbu.

"Madison, zašto više ne definirate vaš odnos? Lako bi se mogla opeći.", Millicent me pogleda milo i sjedne na uredno posložen krevet.

"Znam što želiš reći, no ne brini. Sve dok ne gajim snažne osjećaje prema njemu, nema opasnosti da mi se bilo što odbije o glavu.", namignula sam joj.

"Slažem se. Zašto se ne bi zabavljala ako ima priliku?", napomenula je Zooey slegnuvši ramenima.

Millicent nije odgovorila već je samo odmahnula glavom. Ako je itko bio istinska romantičarska duša, onda je to bila ona. Vjerovala je u bajke o ljubavi na prvi pogled, srodnoj duši i princu na bijelom konju.

"Moji se roditelji još nisu javili.", tužno je uzdahnula.

Pogledala sam je sjetno pošto me podsjetila na ono o čemu sam mrzila razmišljati.
Pisma nisam dobila niti je Kyle davao neki optimistični znak. Jedino sam znala kako su još na tajnom zadatku za Red.

"Znam da je sve u redu, mora biti. Pokušaj ne misliti o tome.", sjela sam do nje.

"Mislim da vama treba jedan dobar tulum. Dosta mi je vaše namrgođenosti i zabrinutosti.", Zooey je poskočila i pljesnula rukama.

"Čula sam da Fred i George organiziraju zabavu sljedeće subote.", razveselila sam Zoo koja se širom nasmijala.

"I mi ćemo naravno ići, zar ne?", osovila je ruke na bokove.

"Hoćemo, no sigurna sam da ne želimo zakasniti na predavanje.", Milly je ustala te na oboje povukla za ruku.


* * *

Slobodan sat nakon ručka odlučila sam provesti u knjižnici. Zooey i Millicent su već bile u podrumskoj učionici na satu Čarobnih napitaka, koje ja ove godine ne slušam.

Sjedoh za stol do prozora, a knjige sam odložila na površinu stola u koju su bila urezbarena mnoga imena učenika.

Cho Chang i Padma Patil sjedile su nekoliko metara dalje. Cho se pohvalila kako je ovog ljeta kod bratića u Walesu letjela na Vatrenoj munji. Za nju je to najbolje izrađena metla ikada. Padma je pak, pozorno slušala gledajući u svoju prijateljicu.

Stavila sam naočale za čitanje i pisanje, a pero izvadila iz torbe. Odmotala sam žućkasti pergament ne bih li na njega napisala zadaću iz Travarstva.

Nezainteresirano sam listala po knjizi, koju sam netom prije uzela s obližnje police, ne bih li pronašla potrebne podatke za svoj sastavak. Ispod crnog okvira naočala sam pratila što se događa za obližnjim stolom.

Djevojkama se uskoro pridružio Cedric Diggory, Hufflepuff na šestoj godini. Tragač njihove metlobojske ekipe i uvijek uzoran učenik bio je dobro poznat svima.
Sagnuo se i poljubio Cho koja se glasno zahihotala dok sam ja ometena tim zvukom perom uprljala djelić pergamenta.

"K vragu.", rekoh tiho.

"Znaš da je psovanje nepristojno, baš kao i prisluškivanje.", James se nagnuo preko mojih leđa i šapnuo mi. Ruku je položio na moje rame te me poljubio u vrat.

"Ne bi li trebao biti na nastavi?", upitala sam ga sumnjičavo. On nije bio jedan od učenika koji su izbjegavali satove.

"Zapravo bih, no mislim da Binnsu neću nedostajati.", nasmiješio se. Napravio je nekoliko koraka i sjeo za moj stol. Primijetivši ga, Cho mu je mahnula, a on je uzvratio namignuvši joj.

Okrenula sam očima, no nisam bila ljubomorna za razliku od Cedrica koji ga je hladno pogledao ispod obrva. Ipak, Jamesa je sve to samo zabavljalo.

"Zašto uvijek moraš biti šarmer?", upitah ga.

"Ljubomorna?", reče iako je znao odgovor.

"Ne.", odgovorila sam. "Danas u šest, nakon posljednjeg predavanja, spremište u hodniku istočno od kuhinje."

"Vidimo se, Elizabeth.", tiho je rekao moje srednje ime koje nisam voljela. Zadovoljno se nacerio pošto je dobio, baš ono što je i priželjkivao.

"Mrzim te.", odvratila sam mu nakon što se odmaknuo od mojih usana.

Još jednom se nasmijao i ustao od stola. Preko ramena je prebacio torbu , a oko vrata popravio kravatu. Skrenuo je iza prve police s knjigama pozdravivši knjižničarku.

Odustala sam od pisanja zadaće pošto nisam bila dovoljno koncentrirana. Uostalom, sljedeći sat travarstva imala sam tek u petak. Pergament sam zavinula, a bočicu tinte začepila okruglim poklopcem.

Sa stola sam dohvatila knjigu Magične vodene biljke Sredozemlja i njihova svojstva, te je zajedno s ostalim posuđenima vratila na policu. Vlaga, ako da se zavukla među knjige dok je zrak postajao sve teži, što nije bilo čudo pošto su svi prozori u knjižnici bili zatvoreni.

Lecnula sam se na zvuk zvona koje je označilo kraj sata, a do mojih je nogu, sa najviše police pala crnom kožom uvezena bilježnica.

"Locomotor!", rekoh tiho zamahnuvši štapićem načinjenim od drveta bazge s dlakom jednoroga u jezgri. Bilježnica je stala lebdjeti u zraku dok sam je štapićem podizala ne bih li je konačno dohvatila.

Na prednjoj stranici bili su zlatnim koncem uvezeni inicijali. Otvorivši prvu stranicu, naišla sam na datum, točnije godinu 1983. Tinta, koja se duboko upila bila je vidljiva za čitanje, no stranice su pod teretom silnih godina i vlage bile krhke i suhe poput baruta. Pogled sam skrenula na ručni sat i zaključila kako ću zakasniti na Preobrazbu ukoliko se ne požurim.

Pogledala sam lijevo, a zatim desno kako bih se uvjerila da nikog nema u blizini. Bilježnicu sam, zajedno s naočalama, pažljivo spremila u jedan od pretinaca u kožnoj torbi. Brzim sam korakom izašla na hodnik pritom prstima mičući pramen kose koji mi je ležanjem na licu zaklanjao pogled.

Miris vodene pare i ljekovitog bilja obavio je Šuplji kotlić. Snažan je vjetar udarao o prozorska okna, dok su se sitne kapljice kiše slijevale niz staklo.

Spustila sam najnovije izdanje Dnevnog proroka kako bih provirila iza listova papira koji su zaudarali po raznim metalima. Grupica Hufflepuffa veselo je čavrljala za stolom nasuprot onog za kojim sam ja sjedila.

Iz njihovih je očiju isijavala bezbrižnost, a u njihovom se glasu mogla čuti dječja zaigranost. Zavidjela sam im. Duboko sam uzdahnula i preklopila novine.

Postalo je preteško svakoga dana čitati o ubojstvima, uglavnom hrkana diljem Velike Britanije. Ovo ljeto nije bilo kao prošla. Nikako nisam mogla prestati se brinuti za svoju obitelj i prijatelje i pritom biti svjesna da im kao šesnaestogodišnja učenica Hogwartsa ne mogu pomoći.

Posljednji dan ljetnih praznika provela sam u sobici, ovdje u Šupljem kotliću, čitajući i u nadi da ću barem na tren zaboraviti na svijet koji me okružuje.

Kyle , moj šest godina stariji brat proveo je popodne sa mnom, ne bi li se uvjerio da je sve u redu. Nakon večere se povukao u ministarstvo, gdje radi posljednje dvije godine.

Moji roditelji, Quentin i Margaret, posljednjeg su dana ljeta primili obavijest od Reda feniksa te su im se morali pridružiti. Nisam znala gdje su ni kako su, no vjerovala sam da će sve biti u redu.

Prvu polovicu ljeta provela sam u Kaliforniji, kod obiteljskih prijatelja koji su me ugostili. Visoke temperature i užareno sunce nisu moji najbolji prijatelji, no uspjela sam se prilagoditi novom okolišu.

Početkom kolovoza sam preselila k rođacima na jug Engleske gdje sam dane provodila šećući uz obalu mora i izmjenjujući pisma s mojom najboljom prijateljicom Zooey.

Zbog razloga, koje još uvijek nisam uspjela doznati, ovoga se ljeta nisam smjela predugo zadržati na jednom mjestu. Tata je rekao kako ću najsigurnija biti odlaskom u Hogwarts.

Spustih pogled prema velikom smeđem koferu koji je stajao do mojih nogu. Na vrhu se nalazila krletka, a u njoj moja sova koja je tupo buljila prema prozoru u kutu prostorije.

Na prozorsko se okno smjestila crna vrana te je kljunom stala kuckati po staklu. U narodu se vjerovalo kako je vrana glasnik lošeg vremena ili neke nesreće, no ja sam uporno odbijala vjerovati u to.

«Tko između redaka pronalazi simbole, čini to na vlastitu odgovornost.», čitala sam ispod glasa djelo Oscara Wilda. Rukom sam odvezala mašnu svilene marame koje se nalazila oko mog vrata. Ustima sam primakla šalicu kave, i ispila gutljaj.

Smeđa mi kosa, nije padala niz leđa kao svakog dana, već sam je ukosnicama savila u okruglu punđu. Uniformu nisam odjenula pošto sam imala naviku to činiti u Hogwarts Expressu, nešto prije samog dolaska u dvorac.

Ulazna vrata su se otvorila, a prostoriju je ispunio glasan žamor kiše i fijuk vjetra.
Omalena Zooey spremala je ljubičasti kišobran za sobom vukući kovčeg. Spustila sam knjigu i mahnula joj.

"Konačno!", reče zagrlivši me nakon dugo vremena.

"Kao da se nismo vidjele sto godina.", zaključila sam.

"Pa, skoro da je i prošlo toliko. Kako si?", upitala me i sjela na drvenu stolicu.

"Tako, ni sama ne znam. Kyle je morao u Ministarstvo, nadzire situaciju dok su mama i tata otišli u Red. Imam osjećaj da se dogodilo nešto loše.", podbočila sam se na desnu ruku.

"Ne bih se čudila da si u pravu. Ubojstva diljem Britanije podigla su veliku buku u Ministarstvu.Također čula sam da je cijela rodbina Abbottovih odselila u Kanadu, pošto je većina njih hrkana.", šapnula je tiho.

"Misliš li na ono najgore? Ili sam jedino ja toliko pesimistična ovih dana?", upitah je.

"Ne znam. Ne želim ništa prognozirati, no ništa nije nemoguće", slegnula je ramenima. Vidjela sam na njezinom licu kako je radoznala oko cijele situacije, ali i zabrinuta pošto su i njezini roditelji članovi Reda.


"Nego, gdje je Millicent?", upitala je Zooey ogledavajući se po prostoriji.

"Pismom je javila kako će nas čekati na King Crossu."

Millicent je bila djevojka, srednjeg rasta koja je zajedno s nama dijelila gryffindorsku žensku spavaonicu. Vođena razumom i iznimnom inteligencijom uvijek je znala rješenje za sve naše probleme. Bila je jedna od najboljih, ako ne i najbolja učenica na godini, stoga nam je pomagala oko pisanja zadaća.

"Imamo još vremena.", rekla je Zooey pogledavši na sat. "Hajde, reci kako si provela ovo ljeto?", upitala me sa smiješkom i odgrizla komad čokoladnog keksa koji se malo prije nalazio na bijelom tanjuru.

* * *

Stotine su učenika u Velikoj dvorani dovršavale prvu rujansku večeru u Hogwartsu.
Nebo iznad naših glava bilo je ispunjeno pahuljastim oblacima koji su zaklanjali sićušne zvijezde dok je plamen svijeća bio nešto slabiji nego inače.

"Sto mu Merlinovih brada! Zar je moguće da prvi sat imamo povijest magije i to sa Slytherinima? Može li ponedjeljak započeti gore?", mrštio se Fred gužvajući žućkasti smotuljak na kojem je pisao tjedni raspored.

Nitko mu nije odgovorio iako je njegova reakcija u nama izazvala nalet smijeha.

Zooey je žlicom ustima prinosila juhu od rajčice, a Millicent je savijaču od trešanja rezala na četvrtine.

«Kao da su vilenjaci tijekom ljeta usavršili svoje kuhanje»,
pomislila sam na trenutak.

"Navodno da je Lucius Malfoy i ove godine potplatio cijelu slytherinsku metlobojsku momčad novim metlama. Izgleda da njegov sinčić ne može sam zadržati mjesto tragača.", reče Lee Jordan gledajući u smjeru stola Slytherina.

"Što im to vrijedi, pošto ćemo i ove godine osvojiti pokal.", tiho sam se nacerila.

Posljednjih godina, Gryffindor je uvjerljivo bio najjača metlobojska momčad Hogwartsa. Ponekad bi Ravenclawi ili Hufflepuffi zaprijetili, no naša je ekipa svake godine bivala jača, stoga bi trema pred utakmice potpuno nestajala.

"Kako je James?", upitala me Zooey dok sam odložila pribor za jelo posred tanjura.

"Ne znam.", slegnuh ramenima.


James Callaham je Ravenclaw na našoj godini. Uvijek okružen najbližim prijateljima, bio je dobro znan učenik u Hogwartsu. Njegova je majka snažna oporba Fudgeu, posebice posljednjih tjedana i slovi za jednu od najmoćnijih žena u Ministarstvu.

Nas dvoje smo izgledali kao još jedan od mnoštva hogwartskih parova iako to nismo bili. Između nas je postojala isključivo fizička privlačnost. Njegove srebrne oči mogle su očarati svakoga pa tako i mene, a crna razbarušena kosa otkrivala je njegov dječački šarm, no u Jamesovu narav nisam se mogla zaljubiti.

Bio je svjestan svojih kvaliteta i možda je to prečesto pokazivao, no ostali učenici već su navikli na njegovo samopouzdanje. Ponekad pomalo arogantan, a svojom manirom nagovaranja mogao je bilo koga nagovoriti da kupi čak i madrac.

Iako je njegova obitelj, posebice majka bila dobro znana diljem čarobnjačkog svijeta, rijetko je kada isticao svoje porijeklo, no kada je zatrebalo znao se okoristiti njime.

Unatoč svim manama, nedostacima, ali i vrlinama tretirao me kao džentlmen premda mu vjerojatno nisam mnogo značila.

"Doći ću u spavaonicu za dvadesetak minuta.", šapnula sam Zooey na putu do gryffindorske dnevne prostorije. Uhvatila je moj pogled upućen Jamesu te se nacerila, klimnula glavom i nastavila hodati niz hodnik.

Stajao je naslonjen na kameni zid, krajičkom oka gledajući na ručni sat. Prišla sam mu, na otprilike dva metra, a on me je uhvatio za ruku i zavrtio kao balerinu.

"Dugo se ne vidjesmo.", šapnuo mi je u uho. "Nedostajala si mi.", privukao me je bliže sebi. Nasmijala sam se tiho, no dovoljno glasno da me čuje.

"Ne bih rekla. Kladim se da si me tijekom ljeta zamijenio boljom.", zadirkivala sam ga

"Nikada.", nacerio se, a dlanove je položio na moje lice te me poljubio.

"Kako si?", upitao je trenutak kasnije, no nisam mu stigla odgovoriti.

Profesorica McGonagall stajala je na uglu s prkosom gledajući u nas. Nije joj bilo drago, posebice zato što jedna od njezinih učenica nije u dnevnoj prostoriji.

"Gerrard! Callaham! Završite s tim i krenite prema svojim društvenim prostorijama, jedino ako već prvi dan svog boravka ne želite izgubiti nekoliko bodova.", zaderala se tako da je njezin glas ispunio cijeli hodnik.


"Naravno, profesorice McGonagall. Laku noć! ", rekoh.

Istrgla sam se iz Jamesova zagrljaja nakon što me poljubio u čelo te sam ubrzanim korakom krenula prema gryffindorskoj kuli.